Mama, Hoćeš Li Završiti Sama?
Mama, Hoćeš Li Završiti Sama?

Video: Mama, Hoćeš Li Završiti Sama?

Video: Mama, Hoćeš Li Završiti Sama?
Video: AG JAN - Мама | Mama 2024, Ožujak
Anonim

Uspavam djecu i to traje zauvijek. Oni su majstori umijeća odgađanja. Kad im ponestane očiglednih stvari - led, kupaonica, zalogaji, još jedna knjiga - kreću na vrat uz još jedan krug poljubaca, zagrljaja i uvlačenja zahtjeva. Tijekom ovog zadnjeg ustupka nudim zagrljaje do pola dupe i hromo uvlačenje jer sam iscrpljen.

Tada me moja djeca počinju bušiti s varijacijama ovog pitanja:

"Hoćeš li se udati za Manboya X?"

POVEZANO: Draga kćeri: Ona stvar koju moraš zaštititi

Vješt u likovnoj umjetnosti skretanja, pomičem ga bočnim zingerima s jednim redom.

"Ali AJ", kažem sinu, "već sam oženjen tobom!"

"Ne nisi." Pametan je za 5-godišnjaka.

Upravo ću izaći kad Aria inzistira da mi mora nešto reći.

Uvlači me unutra. "Mama, hoćeš li završiti sama, poput Nane, s dva porculanska psa i tvrdim slatkišima od maslaca?"

Usamljeni? Kad bi (moja kći) samo znala koliko njegujem svoje slobodno vrijeme.

sramežljiva mama roditeljstva
sramežljiva mama roditeljstva

7 stvari koje samo sramežljive mame znaju o roditeljstvu

dvije prijateljice koje jedna drugoj otkrivaju tajne
dvije prijateljice koje jedna drugoj otkrivaju tajne

5 znakova da ste 'generički milenij' (da, stvar je!)

Oduševila me je, kao i obično, njezina pažnja prema detaljima i suha dostava. Butterscotch?

"Aria, vau, sjećaš li se Naninog slatkiša od maslaca?"

Ovo je dio moje izbjegavanja prevare. "To je tako smiješno. Moram ovo sada zapisati!" Počinjem tipkati ovaj dijalog u telefon kako ga ne bih zaboravio. Nadam se da hoće.

Ne zna.

"Pa, jesi li?"

"O dušo, Nana ima 83 godine."

Aria kaže: "Uskoro ćeš to postati."

"Želiš da se udam za Manboya X-a kako ne bih bila sama?"

"Da, brinem za tebe kad sam kod oca. Mislim da si potpuno sama i da sam tako tužna zbog tebe." Sad plače.

"Razmišljam o tome koliko si usamljen i to me toliko rastužuje."

U mislima mi se vrti. Prvo, pretvara li se u ove suze? Onda … usamljeni? Kad bi samo znala koliko njegujem svoje slobodno vrijeme.

"Ma dušo, uopće nisam usamljena, zapravo nikad ne postajem usamljena. Volim biti sama! Također, to nije razlog za vjenčanje."

"Ali mama, nitko ne voli biti sam." Ona uzvraća.

"Imam."

Uvučem se niz hodnik, u svoju sobu i uskočim u krevet, svoju oazu samoće. Arogantno se raširim dijagonalno po king size krevetu i opuštam na svom portalu do autonomije s prijenosnim računalom, knjigama i časopisima.

Moje stvari. Moj krevet. Samoća. Nebo.

Ovo ne dobivate u braku. Ne dobivate noći same u svom krevetu da biste samo bili s vama. Brak i partneri koji žive u zajednici znače stalno dijeljenje prostora i energije. A nakon godina toga, četiri dugotrajne veze (ako računate moj početni brak s 23 godine koji sam uglavnom radila da bih naljutio svoje roditelje), dvoje koje je nabavilo djecu, dvoje koji su završili razvodom, puno je noći ući u krevet ljutiti, otkotrljati se jedni od drugih, osluškujući dah, hrkanje, škripanje zuba, noćne more i prdnje (muškarci PREDAJU PUNO) nekoga s kime ste se upravo potukli. I ne želim ništa od toga.

Volim biti sama. I stvorio sam vezu s Manboy X-om gdje mogu biti sam i on je cool s tim. Ponekad smo zajedno. A noću smo uvijek sami. Najočitiji je razlog što ne želim da moja djeca doživljavaju muškarca u mom krevetu. Ikad. Ne želim da misle da je muškarac u mom krevetu norma, da je to cilj ili potreba, da moramo imati partnera da bismo bili cjeloviti. Kad završi (uvijek to učine), gubitak toga bit će za njih još jedno iskustvo gubitka. Dosta im je toga kad su se njihovi tate odselili.

Jedini ljudi s kojima se želim probuditi su moja djeca. Gurnuti se u zatiljak kose, udisati im kožu, kašići ih čvrstim i dvostrukim jutarnjim maženjima s obje je neobjašnjivo.

Sviđaju mi se stvari kakve jesu. Mama ne treba dijeliti krevet da bi bila kompletna. Mama je cijela sama. To je ono što meni odgovara.

Jedini ljudi s kojima se želim probuditi su moja djeca. Gurnuti se u zatiljak kose, udisati im kožu, žličicama ih čvrsto i dvostruko jutarnje maziti s obje, neobjašnjivo je. Iskonski je. Ja sam mama medvjed sa svojim mladuncima. Sve ostalo blijedi. Oni su moje istinske ljubavi-moje jedine ljubavi. Vjerojatno mi to zajebava sposobnost duboke veze odraslih s puno ljubavi, ali ja sam 100 posto ispunjen svojom ljubavlju prema njima. Nema mjesta ni za koga drugog, nema želje. Barem godinu i pol dana od razvoda, još ne.

Kako da kažem svojoj djeci da za mene brak ne zanima, da volim svoje vrijeme, svoj prostor i autonomiju? Kako da podijelim da pomisao na dijeljenje kreveta s jednom osobom na noć, a kamoli na ostatak života, nije nešto što me privlači?

POVEZANO: Je li uopće moguće da roditelji drže odluke?

Kad pitaju za brak, kako da im kažem da brak nije protuotrov za samoću? Nikad nisam bila usamljenija nego kad sam bila udana. Vjerujem u dugotrajnu predanost i monogamiju. Ali ne vjerujem u ugovore i potpisivanje imena na papirima.

Moram biti oprezan da ne oblikujem njihove stavove i pokušavam ostati dvosmislen u vezi s tim. Prestravljen sam da za njih neudate znači nedostatak nečega. Un-nešto. Ne-cjelovito. Nesretna. Pokušat ću pronaći riječi jer ne želim da se brinu zbog mene. Ali kako da objasnim da su sve što mi treba?

Jer istina je da nikad nisam bio sretniji.

Preporučeni: